Stare pomalo zaboravljene zagonetke

Stare pomalo zaboravljene zagonetke

Nekad davno prije mnogo godina bake i djedovi su pričali svojim unucima zagonetke, koje nama danas jako čudno zvuče (pitajte stare bakice i djedice možda se i oni sjete ponekih).

NARODNE ZAGONETKE

U kuću uđe, a vrata ni prozor ne otvori! (sunce)

Tko prvi u kuću uđe? (ključ)

Gleda, a govoriti ne može. (slika)

Četiri brata putem trče, jedan drugoga ne mogu stići. (kotači)

Djeca jako vole zagonetke i pitalice. One potiču jezično-govorni razvoj djece. Zagonetka je vrsta zadatka, pitanje ili izričaj, koji treba rješavati razmišljanjem. Zagonetka se postavlja vještim skrivanjem pravog značenja kroz igru ili dvosmisleno značenje.

Mi u vrtiću najviše volimo zagonetke o životinjama:

Velike ima oči, lovi rado baš po noći. Poslije svakog dobrog lova, spavati ide … (sova)

Kitnjast ima rep, veliki i lijep, lješnjaci su njena hrana, dom joj je svaka grana (vjeverica)

Kuća mu je bara, draga izvan svega. U njoj živi, rado pjeva rega, rega, rega! (žabac)

Osam nogu ima, to poznato je svima, brzo mrežu plete, da muhe u nju slete. (pauk)

Bodlje ima kaktus nije, kad uplašiš ga u klupko se svije. (jež)

Odijelo raznih boja ova buba ima, al crveno s točkicama najdraže je svima. (bubamara)

Kuću nosim na leđima, puzim, puzim danima. Spor sam i polako idem, al uvijek svugdje stignem. (puž)

Ima brke, djed nije. Mlijeko pije, dijete nije. (maca)

Imam dlaku, nisam maca. Pijem vodu, nisam žaba. Strašan sam, a nisam lav, nego idem vav, vav, vav. (pas)

Nježan i lijep kao cvijet, veseli je njegov let. Gdje je cvijeće tamo slijeće. Ima krila, nije ptica, a bio je i gusjenica. (leptir)

Pripremila: Melita Vujasić, odgajateljica skupine Sovice