Nekad davno prije mnogo godina bake i djedovi su pričali svojim unucima zagonetke, koje nama danas jako čudno zvuče (pitajte stare bakice i djedice možda se i oni sjete ponekih).
NARODNE ZAGONETKE
U kuću uđe, a vrata ni prozor ne otvori! (sunce)
Tko prvi u kuću uđe? (ključ)
Gleda, a govoriti ne može. (slika)
Četiri brata putem trče, jedan drugoga ne mogu stići. (kotači)
Djeca jako vole zagonetke i pitalice. One potiču jezično-govorni razvoj djece. Zagonetka je vrsta zadatka, pitanje ili izričaj, koji treba rješavati razmišljanjem. Zagonetka se postavlja vještim skrivanjem pravog značenja kroz igru ili dvosmisleno značenje.
Mi u vrtiću najviše volimo zagonetke o životinjama:
Velike ima oči, lovi rado baš po noći. Poslije svakog dobrog lova, spavati ide … (sova)
Kitnjast ima rep, veliki i lijep, lješnjaci su njena hrana, dom joj je svaka grana (vjeverica)
Kuća mu je bara, draga izvan svega. U njoj živi, rado pjeva rega, rega, rega! (žabac)
Osam nogu ima, to poznato je svima, brzo mrežu plete, da muhe u nju slete. (pauk)
Bodlje ima kaktus nije, kad uplašiš ga u klupko se svije. (jež)
Odijelo raznih boja ova buba ima, al crveno s točkicama najdraže je svima. (bubamara)
Kuću nosim na leđima, puzim, puzim danima. Spor sam i polako idem, al uvijek svugdje stignem. (puž)
Ima brke, djed nije. Mlijeko pije, dijete nije. (maca)
Imam dlaku, nisam maca. Pijem vodu, nisam žaba. Strašan sam, a nisam lav, nego idem vav, vav, vav. (pas)
Nježan i lijep kao cvijet, veseli je njegov let. Gdje je cvijeće tamo slijeće. Ima krila, nije ptica, a bio je i gusjenica. (leptir)
Pripremila: Melita Vujasić, odgajateljica skupine Sovice