Nakon pauze od vrtića nastale zbog posljedica i uzroka virusa COVID – 19 i razornog potresa koji je pogodio naše područje, vračajući se u naš vrtić uočile smo kod djece iz naše skupine promjene u ponašanju, prisutnost različitih emocionalnih stanja, promjene u igri.
Prateći i promatrajući djecu, razgovarajući s njima i slušajući ih, a u skladu s njihovim potrebama i trenutnim interesima započele smo projekt „Emocije“. Ovim projektom cilj nam je bio da djeca prepoznaju svoje trenutne emocije i otvoreno razgovaraju o njima, da prepoznaju emocije kod prijatelja i odraslih koji su u tom trenutku s njima, da uz osnovne emocije (poznate – sretan, tužan, ljut, uplašen) nauče imenovati i mnoštvo novih emocija – iznenađen, povrijeđen, ponosan, nervozan, sramežljiv, smiren, uzbuđen, ljubomoran, voljen), te da se kroz igru i zajedništvo (Nisi jedini, nisi sam) lakše uče nositi s njima i izražavati ih na prihvatljiv način.
Biti sposoban izraziti i kontrolirati emocije na prihvatljiv način temelj je razvoja emocionalne inteligencije, jačanja otpornosti i pomaganja djeci da ostanu pribrani i kad se suoče s bolnim iskustvima.
Projekt smo započeli ISTRAŽIVAČKIM AKTIVNOSTIMA.
- Plakat: Koju emociju poznaješ, a koju ne?
- „Igra u kružiću podrške“ – Prepoznaj prema izrazu lica kako se osjeća tvoj prijatelj, pokaži kako se ti osjećaš, metode i načini kako prijatelja utješiti i ponašati se prema njemu. Tužnog prijatelja – utješiti, uplašenog-ohrabriti, ljutog- umiriti, sretnom-se pridružiti.
- „Radno-praktični plakat“ – pomoću kojeg su djeca mogla svakodnevno i više puta kroz dan staviti smajlića u košuljicu sa svojim imenom, a koji prikazuje kako se dijete osjeća te putem kojeg mogu vidjeti kako se osjeća njegov prijatelj iz grupe
- „Kutija puna emocija“ – didaktička igračka koja djeci omogućuje upoznavanje i prepoznavanje emocija pomoću papirnatih lutkica, klasifikaciju emocija putem kartica s prikazom različitih situacija i priča, uživljavanje u određena emocionalna stanja uz maskice za dramsku improvizaciju
Razvoj GOVORA i interes za GLAZBU poticale smo i razvijale pomoću cd-a iz „kutija puna osjećaja“, a koji sadrži melodije koje su kod djece izazivale različite emocije. S djecom smo ih, slušajući cd, prepoznavali i imenovali.
„Ova je baš tužna.“ – Jadran
„Ova mi zvuči da sam sretan.“ – Marko
„Nemoj teta više tu pjesmu puštat, jako me strah.“ – Stela i Enola
Kako bi bogatili dječji vokabular djeci smo čitali slikovnice iz zbirke slikovnica o emocijama od autorica Tatjane Gjurković i Tee Knežević:
„Lisica je naučila da sreća stanuje u srcima“
„Kad je ljut, nilski konj grize“
„Kad je ljuta, macu boli trbuh“
„Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji“
„Kad je ljuta, vjeverica ne sluša“
„Žirafica je tužna jer djeda više nema“
„Konjić sreću dijelit zna nakon truda i uspjeha“
„Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri“
„Medvjedića je strah ostati u vrtiću“
„Ovčicu je strah jer će dobiti brata“
„Kornjača se osjeća razočarano“
„Vučić osjeća krivnju“
„Slonicu je strah vikanja i kazne“
Sve slikovnice se bave osjećajima koji proizlaze iz iskustva koja dijelimo s drugima. Kroz jednostavne priče i životinjske likove djeca su se uspjela prisjetiti nekih situacija iz vlastitog iskustva i emocija koje su se tada javile te to podijeliti s nama ostalima. Na taj način smo poticale djecu na uživljavanje u priču, prepričavanje, dijalog i konstruktivnu raspravu.
Pričajući i prepričavajući teme iz slikovnica kod djece smo primjetile da se bolje znaju nositi s emocijama tuge kod samih sebe, da češće prepoznaju strah kod prijatelja i tete te da sve češće na prihvatljiviji način izražavaju iste.
Toplo preporučujemo da slikovnice pročitate kod kuće s djecom u mirnijoj atmosferi, jedan na jedan.
Interes za LIKOVNE AKTIVNOSTI poticale smo svakodnevno tako što smo motivirale djecu da crtaju sebe ovisno o tome kako su taj da raspoložena. S djecom smo izrađivali štapne lutke „Izraz lica – usne“ koje smo koristili u dramskim igrama. „Danas sam jako uplašen! Zašto? Pričaj mi o tome!“
Izrađivali smo igračke na dječji zahtjev prema dječjim željama. Zašto? „Zato što ću biti sretna, teta.“
Izradili smo zmajeve jer su sva djeca tako htjela taj dan, a kako su se tad osjećala pogledajte na našim fotografijama.
U CPČIP (CENTAR POČETNOG ČITANJA I PISANJA) za djecu smo uspjele pribaviti radne listove „Emocije“ te ih poticale na rješavanje. Promatrajući djecu smo primijetile koliko su neka od njih već sada spremna za polazak u školu – ispravno držanje olovke i papira, fokus na zadatak, razumijevanje, ustrajnost za dovršavanjem zadatka, koncentracija, traženje još zadataka.
Magnetnim slovima na magnetnoj ploči, a uz pomoć ispisanih ceduljica, djeca su kombinirala slova kako bi sastavila zadanu riječ…strah, tuga, sreća, ljubav.
Igrali smo igre „Slovo na slovo“ i „Kojim slovom počinje riječ….?“.
BORAVAK NA OTVORENOM I TJELESNE AKTIVNOSTI kod nas svakodnevno izaziva različita emocionalna stanja. Od sreće i veselja do sukoba i rješavanja problema, a kroz mnoštvo iznenađenja. Ponekad je prisutan i strah koji pobjeđujemo zadovoljstvom i ponosom kada zadatak uspješno izvedemo. Pogledajte fotografije jer emocije se na licima najviše primijete.
ZAKLJUČAK:
Djeca su nakon projekta opreznija u iskazivanju osjećaja, imaju bogatiji rječnik prilikom izražavanja osjećaja, njihova intuicija je profinjenija te je povećana sposobnost uživljavanja u tuđe emocije.
Dijete: „Teta, dosadno mi je u vrtiću!“
Odgojiteljica: „Zašto? Što to ti imaš kod kuće za igru, a da mi nemamo u vrtiću?“
Dijete: „Pa, tablet, mobitel i igrice.“
Odgojiteljica: „Zato smo i tu da se naučimo igrati zajedno, a ne „Igrati“ “.
Pripremile i realizirale odgojiteljice Nina Šuštić, Ines Dlesk i djeca skupine „Jabučice“.