“Leptirići” i vjesnici proljeća

“Leptirići” i vjesnici proljeća

Što se događa s vremenom?
Tko su vjesnici proljeća?
Kako i zašto raste cvijeće?
Koji su dijelovi cvijeta?

“Leptirići” su bili potaknuti potražiti odgovore na ova pitanja dolaskom lijepog vremena i pojavom prvog cvijeća.

Drugi dan smo se potrudili u vrtić donijeti prve cicamace.” Jako su mekane, sive i lijepe”, – rekla je Erica. “Kod moje kuće ima puno jaglaca” – rekla je Mia.
Već drugi dan smo na stolu imali i visibabe, jaglacei i ljubičice.
“To su vjesnici proljeća.” – rekao nam je Leon.

Kako bismo proširili naše spoznaje koristili smo enciklopediju o biljkama i razni slikovni materijal. Naravno, velika pomoć kod promatranja cvijeća nam je bilo povećalo kojim smo primijetili da neko cvijeće raste iz lukovice(visibabe), neko iz korijena (jaglaci, ljubičice), a cicamace rastu na drvetu.
Preko vikenda nam je cvijeće ostalo u vrlo toplom prostoru pa su cvjetići otpali, a kako je bilo u teglici zasađeno s korijenom Andro je predložio da ga vratimo u zemlju u našem dvorištu.
Rečeno – učinjeno.

“Teta, teta, brzo vidi nešto”, vikao je Toni vani. Bio je to velik grm visibaba koji je virio iz suhog lisca. U šetnji do jezerca smo primijetili prve pupove na granama, čuvari parka su čistili suho lišće, iz zemlje su virili žuti jaglaci.
Zaključili smo da ih trebamo gledati i mirisati (kako glase stihovi recitacije Tri cvjetića, koju smo i odglumili u našoj sobi).

Cvijeće je uvijek zahvalna tema kada je u pitanju crtanje i slikanje, pričanje priča, a mi smo čitali: Visibaba i kos, Zašto je visibabi pognuta glava, Proljetni SOS, Ožujak nam daje znak…
Da sam ja cvijet, Leptirici odgovaraju:
“Bio bih suncokret i okretao se prema mami i tati i prijateljima”. – Toma

“Bila bih ljubičica i gledala male životinje u zemlji”. – Mia
“Ja bih bila žuti cvijet i gledala moju obitelj, jako ih volim”. – Sara

Naše aktivnosti se i dalje nastavljaju. Veselimo se buđenju prirode. Pratit ćemo sve sto se u njoj događa.

Odgojiteljice Marina Fiket i Ivanka Idžaković